U 83. godini života preminula je Andriana Škunca, jedna od najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnikinja i fotografkinja, čiji je cjelokupni stvaralački opus bio neraskidivo vezan uz otok Pag – prenosi dnevnik.hr.
Rođena u Bjelovaru 1944. godine, Škunca je djetinjstvo i život provela u Novalji, odakle je vukla korijene. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala je jugoslavistiku i komparativnu književnost, no njezin je umjetnički put trajno obilježilo insularno iskustvo – paški krš, tišina, pejzaži i otočki mikrokozmos kojemu je kroz poeziju i fotografiju davala izvanvremenska, mitska i metafizička značenja.
Na književnoj se sceni javila 1960-ih zbirkama Do neba bijelo i Kratka sjena podneva, dok se od zbirke Pomaci tišine usmjerila prema pjesmi u prozi, postavši maestralna autorica tog žanra. Njezina djela, poput Korijen, zid, kutija, Zeleni prah i Vrijeme se zanjihalo, uvrstila su je u sam vrh hrvatskog pjesništva uz boka velikanima poput Slavka Mihalića i Josipa Severa. S Zvonimirom Mrkonjićem i Hrvojem Pejakovićem uredila je i utjecajnu antologiju hrvatske pjesme u prozi Naša ljubavnica tlapnja, piše Hrvatska enciklopedija.
Za svoj izniman književni i umjetnički rad dobila je najviša nacionalna priznanja, među kojima se ističu Nagrada “Goranov vijenac” za cjelokupan pjesnički opus (2006.) te Nagrada “Vladimir Nazor” za životno djelo (2019.).
Bila je istaknuta dio domaće umjetničke scene te dugogodišnja članica PEN-a, Društva hrvatskih pisaca i ULUPUH-a.
Fotografija: Studentsko kulturno-umjetničko društvo “Ivan Goran Kovačić”
