Portal Otok Pag
Foto: Screenshot HRT

Pjesnikinje, koje je spojio Pag, gostovale u Zagrebu

Živjeti na Pagu sva četiri godišnja doba, vidjeti odraz mjeseca u mjesečevu krajoliku, biti pjesnik kamena i fotograf praznine. O svemu se tome razgovaralo se u jednom zagrebačkom dvorištu, u kojem su se srele dvije pjesnikinje magičnog Mediterana: Andriana Škunca i Gordana Benić.

Otok Pag i njegov zanimljivi krajolik bili su dovoljan povod dvjema pjesnikinjama da mjesto boravišta presele onamo, a svoju poetsku senzibilnost propitaju upravo u odnosu prema otočnoj osami.

Odsutnost od grada pretvara vas u pustinjaka, ali vas obogaćuje neizmjernim iskustvom samog protoka vremena,  objašnjava pjesnikinja Andriana Škunca.

Iako je Andriana Škunca ponajprije pjesnikinja, mnogi su se, mahom mlađi čitatelji, u njezinu poeziju zaljubili putem njezinih fotografija.

Najprije je ta fotografija bila začeta u riječima i stihovima, a onda kad sam došla do foto-aparata, prije više od 30 godina, počela sam jednako snimati, kao što sam i pisala – pomno i polako, priča Andriana Škunca.

Kako se pak mijenjao odnos prema Splitu, odnosno tamošnjoj palači, što je bila opsesivna tema Gordane Benić – u trenucima u kojima otočna svakodnevica zaokuplja i vrijeme i misli?

Bilo mi je važno da se odmaknem od palače da bih na otoku mogla izgraditi imaginarnu palaču. Kad se odmaknete, ona se rasprši i postaje poput fatamorgane, kaže pjesnikinja Gordana Benić.

Važno je, kažu obje pjesnikinje, proživjeti mijene svih četiriju godišnjih doba koja se otkrivaju na specifičnom paškom kamenjaru. Tek onda uranjate u otok i on postaje dio vas, javlja HRT.

Facebook komentari

komentara