Portal Otok Pag
Foto: Privatni album

Svestrana Pažanka svojim glumačkim i glazbenim improvizacijama osvojila domaću publiku

Rijetki se danas mogu pohvaliti da uz opis njihova imena stoji čak pet zanimanja, a jedna od njih je Ana-Marija Fabijanić – dramaturginja, izvođačica, glazbenica, ilustratorica i umjetnica s Paga. Da je oduvijek posebna dokazuje i činjenica da joj roditelji nisu odmah mogli nadjenuti idealno ime pa su joj ga od rođenja nekoliko puta promijenili. Ipak, u umjetničkom svijetu poznatija je kao Ane Paška, a njezina specijalnost su improvizacije kojima svaki put iznova oduševljava publiku i gradi svoj uspjeh. Mnogi njezini obožavatelji i pratitelji ovu mladu umjetnicu nazivaju hrvatskim Davidom Bowijem zbog njezine posebnosti, kohezije umjetničkih talenata i izazitog razumijevanja okoline u kojoj djeluje i živi.

Zašto si se odlučila razvijati baš pod imenom Ane Paška?

Ja sam netko tko se jako voli igrati i svojoj igri davati razna imena, oblike, boje, zvukove, priče. Roditelji su me htjeli nazvati Lela po maminoj tetki, iznimno dragoj i toploj ženi, pa Senia s obzirom da sam se rodila u Senju jer mama nije stigla do Rijeke, ali onda je mama iz neznanih razloga odlučila prekršiti dogovor i prije nego što je tata došao u posjet svom novorođenčetu saznao da se njegova kćerka zove Ana. ‘E kad se već zove Ana, onda će se zvati i Marija!’ – moje je ime nastalo iz otpora i protesta u isto vrijeme. Drago mi je da su me prijatelji preimenovali u Ane Paška, s obzirom na otok s kojeg istovremeno potječem i istječem i što bez imalo pretjerivanja mogu reći da je Pag moja zemaljska planeta, bijelo krvno zrnce u krvotoku Mediterana. Imati ime svoje planete u svom imenu meni znači i pripadnost svojim ‘čudnovatim precima obraslim vjetrom i svjetlošću’, kako to lijepo kaže Mika Antić.

Poznata si po svojim vještim impovizacijama. Kada si shvatila da te ova vrsta izričaja privlači?

Od kad sam bila jako mala djevojčica, moja komunikacija sa svijetom počela je oponašanjem pa bih tako oponašala mamu kako puši, tatu kako se ljuti, brata kako izgovara moje ime na čudan način i svemu tome dodavala bi svoj ‘komentar’ koji bi često moju obitelj jako nasmijavao. Vrlo brzo postala sam kućni klaun pa su česte bile kućne pozornice i moje izvedbe pred publikom koja je htjela još i još. Predstave sam radila tako što sam improvizirala priče koje su mi u tom trenutku dolazile, a kasnije sam naučila čitati i pisati pa sam zapisivala i kratke scenarije, čak i igrokaze koje smo kasnije izvodili na školskim predstavama.

Foto: Privatni album

Kako sam odrasla u obitelji punoj podrške, ljubavi i glazbe, cijelo moje djetinjstvo je bilo okruženo raznim instrumentima tako da sam kod kuće imala gitaru, harmoniku, klavir, bendžo te razne šuškalice. Mama i tata su često svirali i pjevali s društvom i to je jednostavno dio mog krvotoka. Ono čime se danas bavim je logičan i po meni jedini mogući nastavak djetinjstva – stvaranje priča, glazbe, atmosfere, planeta na kojima mogu biti ono što u tom trenutku dijete u meni želi biti. A čini mi se da svako dijete najviše od svega želi biti razigrano. Kazalište mi daje takvu slobodu jer je ono mjesto legalne ludosti te svaku vrstu igre mediji mogu podržati od kao takvu.

Tko ili što je tvoja najveća inspiracija?

Na ovo pitanje mi je teško odgovoriti jer puno je utjecaja i ljudi/autora koji su me inspirirali što se tiče kazališta, filma, glazbe i književnosti. Možda je bitnije reći kako me inspiriraju neki ljudi koji me okružuju i koji su ‘poslani’ u moj život pa njihova i moja priča zajedno postaju priča koja se zove nevjerojatna. Ima takvih letača zahvaljujući kojima postajem hrabrija i svjesnija. Oni znaju koji su i tko su i u tome je njihova veličina! Oni me uvijek podsjete kako je moj Put (za mene) jedini mogući Put!

Maštaš li o odlasku iz Hrvatske ili bi voljela na domaćoj sceni ojačati svoje područje rada?

Maštam o životu u Dalmaciji i taj mi se život često nasmije i kaže: ‘Hvala ti!’.

Cijeli intervju s Ana-Marijom Fabijanić možete pročitati na portalu Story.hr.

Facebook komentari

komentara